Zaista horor kakv će pamtiti ne samo Srbija nego ceo region! Ovako nešto još niste čuli!

Sponsored links:

Povod za pisanje ovog teksta je, sada već “kontraverzna” pjesma “Šota” koju sam snimio na svadbi ovog vikenda. Dok sam tražio tekst pesme kako bih je objavio naletih na informaciju kako naziv pesme zapravo dolazi od imena Šota Galica, žene odmetnika Azema Bejte iz sela Galice (1889.-1924.)

Dokle će ići ova nacionalistička propaganda i kako će uticati na decu, najranjiviji i najlakovjerniji dio bilo kojeg društva teško je prognozirati. Ponekad, i mi odrasli upitamo sami sebe da li je neki događaj istina ili zlonamerna laž. Ne verujući u ono što čujemo ili pročitamo, dajemo odgovor sami sebi: Ma, djavo će ga znati.

Dakle, prema nekim izvorima krajem 1990-tih u Srbiji grupa ljudi počela je da širi informaciju kako pesma “Šote mori šote” predstavlja i podseća na užasan događaj kada je Šota uhvatila šestoro srpske dece, čobančadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u vatru. Dok su deca gorela Šota je igrala svoju igru oko vatre, slavila i pevala: “Šote, mori šote /šote mašala/ davno želim šote, da te igram ja!”

REKLAME: OSTATAK ČLANKA U NASTAVKU

Šota Galica:

Šota Galica (1895 – 1927) je bila albanska ratnica iz Drenice, koja se, zajedno sa mužem Azemom Galicom, borila protiv srpskog preuzimanja Kosova i Metohije nakon Balkanskih ratova 1912. godine. U borbama je učestvovala pod muškim imenom Ćerim.

1919. godine albanski kačaci, predvođeni Azemom i Šotom Galicom, dižu ustanak na zapadu Kosova. Kačaci su u oblasti Drenice čak uspeli da oforme tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između 1921. i 1923. godine. Ovu „oslobođenu“ oblast Albanci su neformalno nazivali Mala Albanija (alb. Arbëria e Vogel). Krajem septembra 1924. godine jugoslavenska vojska je u velikoj akciji uz opsežnu upotrebu artiljerije razbila većinu kačačkih bandi i likvidirala njihove vođe. Azem Galica je u ovoj borbi smrtno ranjen, a Šota je i nakon njegove smrti nastavila da se bori, preuzevši vođstvo nad muževljevim četama. 1927. godine se povukla u Albaniju, gde je i umrla. Ostala je upamćena po izreci: „Život bez znanja je kao rat bez oružja“.

REKLAME: OSTATAK ČLANKA U NASTAVKU

(Izvor: Bktvnews.com)